gle.ovo.

(title unknown)

– zašto?
– zato jer briješ nerazumno

– ne brijem nerazumno nego po osjećaju

anonimni komentari ovdje kao i svaki anonimni tekst daju svom odašiljatelju privilegiju da si u svojoj glavi izgleda zajebano jer prema meni, bez da ja to hoću, uspostavlja igru, neovisno o mojim preferencama otvara kanal kroz koji prolazi moje čuđenje i njegovo iščekivanje i moje traganje za znacima i njegovo šutljivo pretpostavljeno hihotanje i moje propitkivanje i nesanica.

često mislim da tajanstveni odašiljatelji ne znaju da se anonimnim tekstom lišavaju sebe, da ja njihov tekst mogu gurat u rupe razasute tu i tamo po sektoru želje, rupe koje krojim ja prema imaginarnim postavkama i koje s autorom teksta kojeg u njih uguram nemaju veze.

kad je odaslano, nužno više nije tvoje, jer je vlasništvo svijeta i jer se čita tumačenjem ali ako je odaslano bez autora, čita se i stvaranjem autora kojeg ja u sebi u sektoru želje rađam a
pravi autor za mene umire.

***

muškarac samim svojim jestvom u muškom tijelu nužno griješi, predodređen je za grijeh, jer ako i ne opći, nit masturbira, pa čak ni ne sanja grešno, u jednom će mu trenu tijelo nužno izbacit spermu i skupa s polucijom će iz njega isteć i čestitost.

(žena, ustvari, analogijom griješi sve do menopauze, al oci naše zapadne civilizacije nedosljedno tvrde da je to tek kazna za onaj prvi grijeh, a ne grijeh po sebi. oci koji uostalom nemaju pojma kako je to kad menstruiraš pa i nemaju previše osnove za o tome govorit, osim iz straha i gađenja, ali ponajviše straha.)

iz: ne sagriješi grešno

***

stipe: kolko bi moga bit taxi? 100?
sana: manje.
marko: više.
sana: više od sto?
marko: ne, više od tvoga manje.

***

kad mladića dotakneš za nogu pa je on naglo povuče pod prekrivač, napravi to kao puž kad uvlači ticala ili kao riba kad bježi. te životinje možda nisu plašljive kao šta mislimo, možda i njih samo škaklje.

***

dide me je učija da nizbrdo mogu u onoj brzini u kojoj sam uspila izgurat istu tu nizbrdicu uzbrdo. istu tu kosinu. to me je moga učit jer sam djelovala na ograničenom području s tek nekoliko kosina pa sam mogla svaku intimno apsolvirat. to je on ustvari znao da ja uzbrdo mogu u nekoj niskoj pa je tija da tako idem i nizbrdo da mi koči motor da budem sigurnija, jer sam tek bila početnica i bila mu parkirala auto na vrh grma i tako, ali svidilo mi se to jer se osobama općenito sviđaju pravila jer kad idu po pravilima pa uspiju uzbrdo na onoj prvoj velikoj u trećoj onda mogu i nizbrdo pa je veći osjećaj osobnog postignuća jer slijedi nagrada, a također ih moš i, pravila, kršit pa je zato isto dobro da su tu, radi većeg uzbuđenja.
meni je to didino pravilo također dobro poslužilo za ilustraciju. naprimjer, kad si u ljubavnom odnosu pa podnosiš žrtve, ne valja baš podnosit puno veću žrtvu od one koju si spreman da drugi zbog tebe podnese. moš to kršit i onda je uzbuđenje veće. a možda ovo i nije najsretnija usporedba ali ispričala sam vam o uzbrdicama.

***

možda su nam wci tako strašni jer u njih odlazi sve ono šta smo gurali pod tepih. zavist, traume, prokastinaciju, nezadovoljstva, nesavršenosti, nesvršene poslove, pretjeranost, lošu ishranu, inferiornost, a ne želimo znat di to ide samo želimo da ode i ne želimo se osvrtat. i potiskujemo pomisao da se može vratit pa se to vraća ko trauma, ali onda nju opet flushamo u zahod.

iz: psihe analiza

***

– fejkeri. gade mi se, s tim asimetričnim frizuricama i androginim izgledom.
– zašto?
– jer se previše trude.
– ne trude. ne treba njima nužno puno vremena da se spreme.
– ne mislim na to.
– ja poznajem neke takve ljude i uvjeravam te da im ujutro treba manje od deset..
– nisam mislila na to. meni sigurno treba duže nego njima.
– kako onda?
– eto. jednostavno me živciraju. samo se oće svidit. fejkeri.
– pa svi se oćemo svidit.
– znam, i ja se oću svidit, ali oni me, ne znam, znaš kako u lovcu u žitu njega svi živciraju? tako me živciraju.
– ti se još uvik uspoređuješ s holdenom?
– pa, prije desetak godina sam prestala ali mi se zadnjih tjedana stalno vraća, ne znam odakle to.

***

svi su debili i nekad sam im naklona al na dane snažno poželim ispovraćat sve šta me nagnaju svojom ogavnošću da progutam, po njima, ali umjesto toga povratim hranu u vece školjku. jednog od ovih dana će mi iz tijela počet rast, iz laktova, ramena i koljena, šiljci, a u pičku ću stavit umjetno zubalo da im odgrizem sve njihove nametljive, gadne, neoprane smrdljive kurčeve.

***

bus je stao i vozač je reko dvadeset minuta. svi smo izlazili a japanac je sjedio i pravio se da se to njega ne tiče. pošla sam mu reć da krećemo dalje za twenty minutes. tutek je reko da bi da nisam ja reko on. a ja sam rekla sa su stranci u mojoj blizini oduvijek ovisili o mojoj ljubaznosti.

***

nekad mladić priča o pornićima pa se zanese i onda priča i o porno glumicama sa žarom i oduševljenjem pa kad ja u neka doba popizdim on misli da je to iz nekih razloga, ali ne pogodi da je to zato šta ga moram vidit oduševljenog nekom ženom zbog onoga čime se bavi i kako to obavlja a meni nije omogućeno da se ikad okušam u tom poslu, i to baš činjenicom šta sam djevojka mladiću koji to ne bi tolerirao i onda sam u nemogućoj poziciji, nema veze šta se ja vjerojatno ne bi stvarno okušala u tom poslu jer sam presentimentalna nego šta ne mogu ni imat otvorenu tu mogućnost, koju bi imala da se žene predmeti divljenja mog mladića bave nekim dostupnijim mi zanimanjem, naprimjer da su poznata spisateljica, za šta meni još nije skroz kasno, ili da se bave recimo ronjenjem, koje me isto nužno ne mora zanimat i možda se njime nikad neću bavit ali mi je bar otvorena ta opcija i mogu reć pa dobro, mene to ne zanima, al da da, ja bi to još bolje od nje. to mogu reć i naglas i sve. a ovo ne mogu ni reć naglas, ne jer se njemu ne bi svidila misao da se na meni reda dvanaest tipova pa mi onda svrše po licu tolko da ne mogu otvorit oči, nego jer ja više uopće nemam mogućnost da imam tek dvajspet godina, iza sebe propali brak i karijeru punu homoseksualnih il analnih first tajmova pred kamerom.

iz: bonton i buntovnici; mediji i higijena; rođendan

***

pitala sam ga misli li da je to loša književnost reko je pa ako to uzmeš ko književnost al reko ja kako drukčije da uzmem ako je to autorica zamislila ko književnost.

iz: ako pišete lošu književnost, smatrajte je tekstom.



Comments are closed.