gle.ovo.

Šefica HDZ-a tek je 148. po važnosti u stranci – Boris Dežulović – Komentari — Globus – nacionalni tjednik

Šefica HDZ-a tek je 148. po važnosti u stranci


Ako je točno da u HDZ-u postoji 147 ljudi koji znaju više od Jadranke Kosor, neka ih istražitelji pitaju kako izvući državu iz govana

Sad se precizno zna: Jadranka Kosor je točno stotinu i četrdeset osma osoba u hijerarhiji Hrvatske demokratske zajednice. Nema na cijelome svijetu jače stranke: predsjednica Vlade, prva dakle u državi, tek je stotinu četrdeset osma u vlastitoj stranci!

Jedini je to mogući zaključak koji se da izvući iz dvije premise. Prva dolazi osobno od predsjednice Vlade, koja je priznala da nije znala za Sanaderovu operaciju izvlačenja gotovog novca iz državnih tvrtki namještanjem poslova Fimi Mediji. Druga premisa dolazi od nekadašnjeg blagajnika HDZ-a Mladena Barišića, koji je USKOK-ovim istražiteljima priznao da je za Sanaderovu operaciju izvlačenja gotovog novca iz državnih tvrtki namještanjem poslova Fimi Mediji znalo točno stotinu četrdeset i sedam ljudi iz vrha stranke.

Ako pretpostavimo da ni Jadranka Kosor, ni Mladen Barišić nisu lažovi – jer Jadranka je pod zaštitom Zakona o medijima, a Barišić pod prijetnjom Zakona o kaznenom postupku – ne smijemo sumnjati ni u zaključak. A on je samo jedan, i koliko god provjeravali, uvijek isti: ako premijerka nije znala, a znalo je stotinu i četrdeset sedam ljudi, ispada da je Jadranka Kosor – pod pretpostavkom da je prva barem među ostalima – točno stotinu i četrdeset osma u svojoj stranci.

Kažem, pod pretpostavkom da je prva barem među ostalima, jer ni njen zamjenik Darko Milinović, ni potpredsjednici stranke Vladimir Šeks, Luka Bebić, Andrija Hebrang, Ivan Šuker, Petar Čobanković i Ivan Jarnjak, ni desetak članova predsjedništva stranke, ni glavni tajnik, baš nitko nije znao za operaciju izvlačenja gotovog novca iz državnih tvrtki.

Golemo je stoga moralo biti iznenađenje u sjedištu stranke onoga dana kad je pukla afera Fimi Media. Dokono su dužnosnici stranke ispijali kavu i naglas komentirali polufinale Plesa sa zvijezdama, kad se začula bijesna psovka.

– Pfu, mamu im jebem lopovsku! – otelo se Vladimiru Šeksu.

– Šta je bilo? – upitala je Jadranka Kosor.

– Zamisli ti, stotinu milijuna kuna izvukli su preko neke marketinške firme – bijesno je frktala čestita starina čitajući jutarnje novine. – Piše da je blagajnik HDZ-a osobno nosio gotovinu Sanaderu!

– Sereš! – otelo se Jadranki. – Daj da vidim!

– C, c, c – coktao je Hebrang zadubljen nad sudoku. – Banda lopovska!

– Jebemti sve, kako sam ja naivna – vrtjela je glavom Jadranka gledajući naslovnu stranicu. – Pedeset i sedam godina sam napunila, a još uvijek se svaki put iznova iznenadim kako su neki ljudi nezajažljivi i pohlepni!

– Stoka! – i dalje je gunđao Hebrang.

– To ti je vlast – bacio je Šeks gnjevno novine. – Daj ljudima vlast i vidjet ćeš kakvi su.

– Bogami moj glas više neće vidjeti – rezignirano je dobacio Milinović.

– Da mi je pet minuta vlast, samo pet minuta! Cijeli bih HDZ pohapsio! – zvučno je Ivan Jarnjak pljunuo u pod.

– I uvijek najebemo mi, običan svijet – zaključi Luka Bebić. – Mi ispod stotinu i četrdeset sedmog mjesta.

Tako se danima snažno zaprepašćivalo društvo iz Hrvatske demokratske zajednice. Godinama najbliži suradnici Ive Sanadera, sve sama njegova desna ruka – imao je Sanader više desnih ruku nego Šiva, Višnu i Brahma zajedno – odjednom su otkrili da premijeru nisu bili ni u prvih deset, štoviše, ni u prvih sto! Kad je Goran Ivanišević bio na dnu karijere, bio je bolje plasiran od Jadranke Kosor i Vladimira Šeksa.

U to doba, recimo, njih su dvoje bili potpredsjednici HDZ-a, cijela nacija bila je sigurna, sve što ima stavila bi nacija na okladu da su Kosor i Šeks uz Sanadera i još par ministara najmoćniji ljudi u državi. Nema što Vladimir Šeks ne zna, da on progovori o svemu što zna, drćala bi Amerika!

– I kažeš, baš sve zna? – pitali, veli vic iz toga doba, Serge Brammertz, Hannes Swoboda, Stephen Hawking i Mujo.

– Sve. Vladimir Šeks zna sve.

Ušao onda glavni tužitelj Haškog suda Serge Brammertz u sobu potpredsjednika Sabora i pola sata kasnije izašao potpuno impresioniran. Pitao ga gdje je Ratko Mladić, i ovaj znao. Sve: gdje je, s kim je, otkad je. Ušao potom kod Šeksa posebni izvjestitelj Europskog parlamenta za Hrvatsku i sat vremena kasnije izašao još fasciniraniji. Pitao Swoboda Šeksa sedam stotina pitanja iz poglavlja o pravosuđu i ovaj na svako odgovorio bez greške. Ušao zatim i Stephen Hawking i dva sata kasnije izašao blijed kao krpa. Ispričao Vladimiru Šeksu kako se svojedobno s prijateljem, fizičarom Kipom Thorneom, kladio da binarni zvijezdani sustav Cygnus X-1 nije crna rupa, pa ga zanimalo tko je pobijedio. I usput, kad je već tu, da ga pita ima li Boga i koji je točno smisao života.

Ušao onda kod Šeksa konačno i Mujo, i trenutak-dva kasnije izašao cijeli krvav. Pogledali Serge, Hannes i Stephen unutra, a soba cijela crvena od krvi, komadići ljudskog mozga cijede se sa reprodukcije Ivekovićeva “Dolaska Hrvata”.

– Eksplodirala mu glava – kratko objasnio Mujo.

– Kako, pobogu Mujo?!? – pitali ga oni šokirani.

– Ne znam, samo sam ušao i rekao “Šta ima?”.

Na takvu je glasu, eto, bio Vladimir Šeks, kad je otkrio da mu u rođenoj stranci iz državnih tvrtki isisavaju milijune eura, a da on o tome pojma nema. Zna čovjek formulu bijelih rupa, što iz singulariteta isisavaju materiju, a ne zna kako se isisava novac iz Hrvatskih cesta. Zna što radi ministar financija, a ne zna što radi blagajnik u sobi do njegove. Uvrijedio se silno Vladimir Šeks, nakon svega što je napravio nije zaslužio da bude stotinu četrdeset deveti u stranci. O tome su, eto, sve znali jebeni članovi jebenih uprava jebenih javnih poduzeća, šef nekakvog fonda za zaštitu okoliša sve je o tome znao, i obični blagajnik stranke je znao, samo Šeksu nitko ništa ne govori. Njemu i Jadranki. Gotovo stotinu i pedeset ljudi sudjelovalo je u toj operaciji, a potpredsjednici stranke pojma o tome nemaju. Golema je gužva bila tih dana u hodnicima sjedišta HDZ-a, muvali se kojekakvi tipovi s torbama punim gotovine, sudarali i padali, pa sakupljali novčanice s poda, sve gurajući Jadranku i Vladu.

– Dajte, molim vas, ne smetajte – konačno odbrusio neki nervozni tip iz Hrvatskih šuma nakon što mu je treći put ispala torba s novcem. – Tko ste uopće vi?

– Potpredsjednica stranke – odgovorila mu Jadranka Kosor na rubu suza.

– Jebote, i ova je potpredsjednica! – popizdio tip skupljajući lovu, pa viknuo čuvarima. – Ljudi, oće li neko maknut ove potpredsjednike iz zgrade?!?

Nije teško za potrebe jednog novinskog teksta povjerovati kako kompletan vrh Hrvatske demokratske stranke nije znao što se događa. Recimo da je Jadranka Kosor zaista tako naivna, i da je povjerovala kako je Barišić u hodniku zgrade HDZ-a našao torbu sa milijun kuna, i tako, ne biste vjerovali, gospođo Jadranka, stotinu dana zaredom. Recimo da zaista u vrhu stranke sjedi tako kozmički glup imbecil.

Netko tako malouman da stotinu dana zaredom gubi u hodniku torbu sa milijun kuna. Razumije to Jadranka, i ona je tako jednom u hodniku Bijele kuće odložila torbu s milijun kuna, ne bi je Bog više našao. Pa poslije Baracku Obami nisu vjerovali.

Nije, rekoh, teško za potrebe teksta povjerovati u to. Ono što je mrvu teže, jest pojmiti golemi ljudski potencijal stranke u kojoj je predsjednica Vlade tek stotinu četrdeset i osma po redu po znanju. Ako je to, naime, točno – da u HDZ-u postoji stotinu i četrdeset sedam ljudi koji znaju više od Jadranke Kosor – možda da ih istražitelji USKOK-a, kad su već tu, pitaju kako izvući državu iz govana.



Comments are closed.